Cifra kaže:

MA3CA

petak, 25.07.2008.

Kako sam znalački prevario ženu

Danas slijedi jedna moja "epizoda" od prije par godina.

Molim bez moralnih osuda u startu, jer se sigurno i vama dogodila (ili će vam se dogoditi) slična moralna dilema. Koliko god mislili da ste savršeni i da ne možete pogriješiti, ponekad je izazov jači od vas.....Što bi rekao moj pokojni stari: svi smo krvavi ispod kože!


Dakle priča ide ovako nekako:

Neki će reći "to je nemoralno", neki će odobravati riječima "ako ne sazna to se ni ne računa", ali samo ja znam pravu istinu. Muči me savjest, nije da me ne muči, ali opet kad bolje razmislim nisam mogao ništa protiv toga. Nikad prije tog dana nisam ozbiljno slagao ženu, a kamoli je prevario. Međutim tog dana, suprotno svim mojim načelima etike i morala, nisam mogao postupiti drugačije. Nemojte me suditi, jer da ste se našli u mojoj situaciji postupili biste isto. Dugo sam smišljao razlog, gutao knedlu u grlu i nervozno šetao po kući. I na kraju izustio laž:

- Draga zaboravio sam kupiti pelene, morat ću skočiti do dućana po njih.

Pelene... Malo mi je bilo neugodno što sam se tog trenutka morao poslužiti djecom, ali to je bilo najuvjerljivije što sam mogao smisliti. Za svaki slučaj, sakrio sam dvadesetak preostalih pelena u ormar, kako žena ne bi posumnjala.

- Po pelene? Meni se čini da je još bilo u paketu jučer. - konstatirala je žena.
- Ima još samo dvije, a treba kupiti i maramice, idem u DM, tamo su jeftinije - izvalio sam ja sa sigurnošću iskusnog brižnog oca.

Izletio sam iz stana brišući znoj sa čela. Uvijek kad ozbiljno lažem, a to je zaista rijetko, znojim se k'o pas. K'o lažljivi pas. Upalio sam auto i stisnuo gas do daske. Vraćao sam se na posao, jer je ona bila tamo. Bilo je već oko 6 popodne kad sam stigao. Izgledalo je da više nema nikoga u zgradi. Svjetla su bila pogašena. Otključao sam i ušao u zgradu te otišao u svoj ured. Ona je bila tamo, na stolu. Uzeo sam je, bez riječi.

Kući sam se vratio kroz sat i nešto, noseći pelene i maramice koje sam kupio u dućanu ispod zgrade. Naravno da nisam stigao do DM-a.

- Odvratna gužva, bila je neka saobraćajka pa sam čekao u koloni - , pokušavao sam se unaprijed opravdati. Ništa nije posumnjala.

.................................................................................................................

Sljedeće jutro probudio sam se u osam i ustao prije nje. Bila je subota i imali smo cijeli dan pred sobom. Veselio sam se tome i htio sam ga učiniti posebnim. Nju sam želio učiniti posebnom. Ne, nije to bila grižnja savjesti zbog jučerašnjeg događaja, bilo je to moja iskrena želja. Pripremio sam doručak kakav ona voli i posebno se potrudio oko aranžiranja stola, što mi inače baš i nije jaka strana. Ona se probudila oko pola devet i ušla u kuhinju u svojoj svilenoj kratkoj spavačici. Bila je zanosna kakva samo ona zna biti. Prišao sam joj i poljubio je.

- Sretna ti godišnjica braka draga -
- I tebi dragi - uzvratila je s nježnošću i razvukla usne u osmijeh kad sam joj darovao malu crvenu kutijicu.
- Sjetio si se?? Nisi zaboravio?
- Naravno da nisam, taj dan nikad ne zaboravljam.

Otvorila je kutijicu i skočila od sreće.
- Prekrasan je! - uzviknula je - Zapamtio si da sam ga gledala za Božić.
- Aha - odgovorio sam smireno.
...................................................................................................................

Moja ženica u svoj svojoj sreći nije bila ni svjesna što sam sve proživio u protekla 24 sata. Prvo me je jučer ujutro uznemirio alarm na mobitelu. Na zaslonu je pisalo: Sutra je god. braka, kupi poklon. Blažena tehnika, pomislio sam i istog trena počeo grozničavo razmišljati što kupiti. Treba biti nešto veliko, nešto od čega će joj stati dah, jer je brojka bila okrugla. Na sreću, sjetio sam se da smo za Božić proveli pola sata na zimi, pred izlogom, diveći se jednom dijamantnom prstenu od bijelog zlata. Ona se divila prstenu, a ja cijeni. Sad nije više bilo uzmaka, a bogami ni vremena za smišljanje plana B. Molio sam Boga da je prsten još tamo. I bio je. Olakšao sam račun za izvjesnu količinu novaca i vratio se sav ponosan na posao. Odmah sam ga pokazao tajnici koja je iskolačila oči i za trenutak poželjela biti na mjestu moje žene.

Prsten sam ponosno stavio na stol, jer sam očekivao da će se glas proširiti te da će se doći diviti i ostale kolegice. I tu je i ostao. S obzirom da je bio petak, brže bolje sam se spakirao i otišao kući. Zaboravio sam crvenu kutijicu s prstenom na svom radnom stolu.



Ostatak priče znate, pa sad sami prosudite da li je cilj opravdavao sredstvo i da li je moralno što sam prevario ženu.

- 09:42 - Komentari (78) - Isprintaj - #